Odgovor na pitanje što se zapravo dogodilo potkraj srpnja 1941. valja gledati u širem političkom i ratnom kontekstu propasti Kraljevine Jugoslavije i proglašenja NDH. Barem tako misli ugledni profesor dr. Ivo Banac.
– Ustaški režim nije ni pokušao pridobiti srpsko stanovništvo NDH, dakle trećinu svih stanovnika. To bi i inače bilo teško, ali neobuzdani ustaški nasrtaji na Srbe stvorili su rezervoar otpora, koji je omogućio mobilizaciju svih protivnika ustaške vlasti, poglavito pristaša starog režima, uvjetno četnika, i komunista – pojašnjava Banac.
– Ustanak koji je počeo dijelom zbog ustaških zločina, a dijelom zbog želje da ustanici sebi osiguraju neku vlast na određenom prostoru vrlo je kompleksno pitanje kao i svaki događaj. Bilo je u tome svega i svačega. Jednostavno, tamo su se našli i četnički elementi i komunistički – dodaje povjesničar Mario Jareb.
– To je bila pobuna protiv ustaških zločina. U njoj je sudjelovalo najviše ljudi koji nisu pripadali ni jednoj ideologiji, zbog straha su otišli u šumu. Među njima je bilo kasnije i onih koji će se približiti partizanskom pokretu i ući u KP, a i onih koji će ući u četnički pokret – kaže povjesničar Hrvoje Klasić. Prema riječima Slavka Goldsteina, ustanak je izazvalo proglašenje NDH te ustaški napadi na lokalno srpsko stanovništvo. Goldstein tvrdi da su već 6. svibnja \"zaredala hapšenja i ubijanja lokalnih srpskih političara, intelektualaca, svećenika, odvjetnika, a u kotaru Donji Lapac uspostavljene su neke ustaške posade, sa sjedištem i najjačom posadom u Boričevcu\".
\"Tijekom svibnja i lipnja\", pisao je Slavko Goldstein u srpskim Novostima 24. srpnja 2011., \"ustaše odvode istaknutije srpske seljake iz njihovih kuća, otpremaju ih u Jadovno odakle se nitko ne javlja, a neke uhićenike ubijaju već nad jamom Bezdankom kraj Boričevca i bacaju ih u jamu. Hrvatsko stanovništvo Boričevca, opkoljeno srpskim selima, živi u strahu od osvete i tiho negoduje\", piše Goldstein.
Luburićeva misija
Potkraj lipnja 1941., tvrdi Goldstein, u Bihaću, Donjem Lapcu i Boričevcu pojavljuje se Vjekoslav Maks Luburić, koji je bio upućen \"s posebnom misijom da provede akciju čišćenja\". Luburić je imao nalog da mu se podrede sve vlasti, vojničke i civilne, na teritoriju velike Župe Krbave i Psat.
\"Luburićevo čišćenje\", nadalje piše Goldstein u srpskim Novostima, \"započelo je 29. lipnja u rano jutro, kad su jake ustaške snage iz Bihaća natjerale oko 1200 srpskih seljaka iz općine Plitvička jezera da napuste svoje kuće, polja, stoku i gospodarske zgrade, pa s torbom preko ramena krenu u prisilno izbjeglištvo, na put prema Srbiji\", stoji u tekstu. Tri dana kasnije, 1. srpnja, s nekoliko kamiona natovarenih ustašama i domobranima iz Bihaća, Luburić se zaustavio u selu Suvaji nedaleko od Srba. Navodno se tu neki dan pucalo iz šume prema nekim službenim automobilima u prolazu. Naravno, Luburić nije zatekao muškarce kod njihovih kuća, pa su toga dana prvi put u Lici masovno stradale žene i djeca. U roku od dva sata gotovo je cijelo selo bilo spaljeno i, prema jednom poimeničnom popisu, ubijene su 173 ljudske duše. Iduća dva dana slično je Luburićevo čišćenje obavljeno u selima Osrednik i Bubanj. Prema jednom oružničkom izvještaju, \"povodom ovog događaja u selu Bubanj poginula su 152 lica\", a prema naknadno sastavljenom poimeničnom popisu žrtava u sva tri sela - Suvaji, Osredniku i Bubnju - tijekom ta tri dana početkom srpnja bilo je 279 ubijenih, pretežno žena, djece i staraca i jedva desetak muškaraca sposobnih za vojsku – pojašnjavao je Goldstein u srpskim Novostima prošle godine. Goldstein upravo te događaje vidi kao povod srpskom ustanku. I Milorad Pupovac, koji nije htio govoriti o srpskom ustanku za potrebe pisanja feljtona, već je ranije izjavljivao da se \"prije ustanka u Srbu dogodio ustaški pokolj u Gudovcu, u Veljunu, u Jadovnu\". No, kako se zapravo odvijao srpski ustanak 1941.? Najprije je osnovan Štab gerilskih odreda sa sjedištem u Grahovu, koji je bio glavni štab za sve ustanike. Potom je u Kamenici kraj Drvara, u šumi, 20. srpnja 1941. održan sastanak vođa srpskog ustanka. Zapravo, bio je to sastanak Kotarskog komiteta KP Bosansko Grahovo.
Đujić s Talijanima
Srbe iz Like na tom sastanku zastupali su Đoko Jovanić i Dušan Mileusnić, dvojac koji se vratio u zavičaj iz Žednika kraj Subotice gdje su živjeli kao kolonisti. Povratkom u Liku, povezali su se s braćom Morača, vođama pobune u zapadnoj Bosni, koje su također poznavali iz Žednika. Jovanić je rođen u Suvaji kraj Donjeg Lapca (Gračaca) 1917., ali je kao mladić 1935. u Žedniku postao komunist. Početkom svibnja 1941. vratio se u rodni zavičaj. Srbi su u Kamenici, protivno smjernici Kominterne i KPJ, donijeli odluku o općem ustanku koji su planirali za 2. kolovoza, na Ilindan. Prema Đoki Jovaniću, ustanici su na tom sastanku zaključili \"da svaki svoga ubije subašu\". Sljedeći dan Dušan Mileusnić i Đoko Jovanić sastaju se s Gojkom Polovinom kraj njegova rodnog sela Dobrosela u Hrvatskoj i izvještavaju ga o dogovoru u Kamenici. Gojko Polovina bio je odvjetnički pripravnik i predratni sekretar Kotarskog komiteta KP za Gračac. On će kasnije postati \"komandant\" združenog Štaba gerilskih odreda za Donji Lapac i vodeća osoba ustanka za područje Hrvatske. Imao je među Srbima veliki autoritet. Pripreme ustanka počele su se voditi bez odobrenja KP Hrvatske. Nekolicina članova KP iz Donjeg Lapca su, štoviše, bili u ilegali, morali su šutjeti o svojim vezama s KP Hrvatske i o svojem članstvu u partiji, inače bi imali problema kod svojih sunarodnjaka. Stoga ustanici, komunisti iz Like, kontaktiraju samo s članovima KP u zapadnoj Bosni. Tijekom priprema za ustanak, Srbi su organizirali i sastanak s Talijanima i 23. srpnja u Benkovcu je održan sastanak predstavnika talijanske prefekture u Zadru i budućih četnika. Na sastanku su bili Momčilo Đujić, Stevo Rađenović, Pajica Omčikus, Vlado Novaković, Ilija Zečević. Oni su od Talijana zatražili da anektiraju Knin, Gračac i Donji Lapac. Talijani su im obećali svekoliku pomoć.
Nekoliko dana poslije, 26. srpnja, Đoko Jovanić i Gojko Polovina, kako bi imali pokriće za ustanak uime KP, odlaze u Srb i dogovaraju osnivanje prve partijske ćelije u tome mjestu. Organizaciju mjesnog odbora KP činili su Đoko Jovanić i Dušan Mileusnić i nepozvani Milan Šijan. Iako su Srbi odredili Ilindan kao dan početka ustanka, događaji su ih pretjecali. Morali su ubrzati pripreme.
Uvod u sukob
Taj dan, 26. srpnja, kod mjesta Pasjaka, pri povratku iz Drvara u Prijedor ubijeni su bojnik Ferdinand Konrad, zapovjednik 1. bojne 10. pješadijske domobranske pukovnije, njegova žena i natporučnik Josip Franger. Prema kasnijim komunističkim interpretacijama, taj su zločin počinili \"neodgovorni pojedinci\". No, taj je napad i zločin bio uvod u sukob između snaga NDH i pobunjenika, lokalnih Srba i komunista. Zbog \"neodgovornih pojedinaca\" organizatori ustanka promijenili su odluku o početku pobune te su otkazali Ilindan, a zakazali novi datum, 27. srpnja. Formalno, uime komunista odluku o ustanku donio je Kotarski komitet KP i Štab gerilskih odreda za Bosansko Grahovo. Odlučeno je da se napadnu Drvar, Bosansko Grahovo, Oštrelj i Srb u Lici te oružničke postaje u svim mjestima u tom kraju. Đoko Jovanić i Dušan Mileusnić na znanje i postupanje dobili su naredbu u selu Zavlaka, mjestu gdje je bio smješten revolucionarni odbor koji je nakon izbijanja pobune preimenovan u Štab gerilskih odreda.
>> Ustanak su slavili i četnici tvrdeći: Ukrali su nam ga komunisti
